Ni posle niza pregovora, mirnih protesta, prosipanja malina po putevima, hladnjačari i izvoznici nisu ponudili proizvođačima veću otkupnu cenu od 200 dinara, čime su doveli do masovnih krčenja malinjaka, a vredne domaćine u gotovo bezizlaznu situaciju. Radiša Đukić iz sela Mirosaljaca, poznati je veteran u malinarskoj proizvodnji, čije zasade smo obišli neposredno pred početak berbe, bio je na rubu suza dok je komentarisao celokupnu situaciju, koju su, po njegovom mišljenju, izazvali najveći otkupljivači u našoj zemlji.
Proizvođači malina, kako je istakao, ulažu sebe, svoj život 365 dana u godini, da bi proizveli kvalitetnu malinu, a kada dođe vreme berbe i otkupa, otkupljivači im nude sramotno niske cene, a ni za prošlogodišnji rod ih nisu isplatili. Radiša smatra da bi bilo korektnije od hladnjačara da su još u januaru nagovestili proizvođačima da će otkupna cena biti 200 dinara, i da onda svako odluči hoće li investirati u proizvodnju ili će odustati.
Malinari dovedeni u šah – mat poziciju
Oko otkupne cene „najnežnijeg“ artikla, ili „crvenog zlata“, kako u voćarskim krugovima još nazivaju malinu, koplja su se lomila i prethodnih godina, i gotovo da ne prođe nijedna sezona u kojoj malinari nisu prosipali malinu, ili motokultivatorima i traktorima, blokirali neku od frekventnijih saobraćajnica. Radiša smatra da je krajnje vreme da država izađe sa konkretnim planom, kako ta proizvodnja treba da bude organizovana, budući da su sve dosadašnje političke garniture na sav glas isticale da je malina strateški proizvod Srbije.
Aktuelna ministarka poljoprivrede, Jelena Tanasković, sa kojom su se predstavnici Udruženja malinara u više navrata sastajali, pokušava da „gasi požare na terenu“, ali ariljske malinare najviše brine činjenica, da ni pred kraj sezone berbe, nisu čuli suštinska rešenja problema iz zgrade u Nemanjinoj 11. Ministarka je u više navrata do sada uveravala predstavnike proizvođača „crvenog zlata“ da je država omogućila kredite hladnjačarima kako bi isplatili proizvođače, do današnjeg dana, malinari nisu videli ni dinar od tih para, požalio nam se Đukić.
Sa druge strane, proizvođačima su nudili namenske kredite sa kamatom od 1 posto, ali, kako je istakao, oni gotovo da im ništa ne znače, budući da to nisu keš krediti, kojima bi mogli da isplate sezonske berače. Hladnjačari su oročili isplatu ovogodišnjeg roda maline od kraja avgusta do kraja godine, te su proizvođači stavljeni u šah-mat poziciju.
Malina je srpski brend, ali još uvek nije i strateški proizvod Srbije
Srbija je, kako vidno razočaran dodaje ovaj uzorni domaćin, verovatno jedina država u kojoj se malina otkupljuje za 150 ili najviše 200 dinara za kilogram, a u trgovinskim lancima prodaje za neverovatnih 1.600 dinara.Malina je srpski brend, ali još uvek ne i strateški proizvod Srbije, iako je proizvođači iz Arilja, Ivanjice, Požege i drugih mesta Zapadnoj Srbiji, uzgajaju po najvišim evropskim standardima.
U njegovim rodnim Mirosaljcima, kako ističe, uzgojem malina se bavi samo nekoliko mlađih proizvođača, koji nisu osetili „zlatno doba maline“, kada je ona bila vanserijski profitabilna, već su se u tu neizvesnu poslovnu avanturu upustili kada su oscilacije cene tog jagodičastog voća već postale uobičajene na svetskoj pijaci.
Budući da malinari već godinama unazad posluju uz ogromne rizike, dok profit ubiraju neki drugi u lancu proizvodnje, Radiša kaže da ga raduje činjenica što su njegova deca potražila uhlebljenje u drugim branšama.
Opširnije pogledajte u video prilogu na početku teksta.
Sagovornik: Radiša Đukić , proizvođač maline iz sela Mirosaljaca
