Treća sušna godina zaredom, „istrošila“ je banatske useve, a nikada prazniji ambari, uobičajeni su prizori na gazdinstvima u tom delu Vojvodine. Tridesetogodišnji Darko Subić, sa 15-estogodišnjim poljoprivrednim iskustvom, i sa isto toliko krava na imanju, kaže da ne pamti ovako teško vreme u mlečnom govedarstvu, ali da ne želi da odustane. Porodica Subić je među pet aktivnih farmi krava u selu Jaša Tomić, a nekada ih je bilo za četrdeset više. Njegovi vršnjaci, i mlađi, davno su napustili selo. Darko kaže da, za sada, uz povremenu pomoć prijatelja, uspeva da opsluži svoje životinje, ali će uskoro i on morati da razmišlja o automatizaciji proizvodnje.
Bez subvencija države bilo bi više katanaca na štalama
Darko kaže da ga dobra saradnja sa tamošnjom mlekarom, koja otkupljuje sve količine mleka koje proizvede, i dalje održava u toj proizvodnji. Pohvaljuje i nedavne poteze države, kako kaže, svaka pomoć je dobrodošla, jer bi bez subvencija već davno stavili katanac na objekte.
Nije to bilo baš uvek tako, požalio nam se ovaj mladi proizvođač. Kucao je on već više puta na vrata države, kako bi dobio njihovu pomoć, ali nije dobijao pozitivne odgovore. Nada se da će aktuelna ministarka imati više sluha za mlade poljoprivrednike koji su se opredelili za život i rad na selu. Koji nije nimalo lak, dodaje on.
Za razliku od većine svojih vršnjaka, on se svesno odrekao i godišnjeg i bolovanja, i crvenog slova u kalendaru. Darko kaže da se svakog jutra budi i pre zvuka alarma, jer je svestan da njegove Ruža, Rumenka, Aneta, Nena i druge muzne krave rase Holštajn, očekuju rani doručak, i čišćenje prostora, jer kada ima hrane, ima i kvalitetnog mleka. A to mu je dodatna motivacija za napredovanjem, jer bi voleo da opravda poverenje svojih roditelja, koji su započeli proizvodnju, a nada se da će i njegova deca nastaviti njegovim stopama.
Opširnije pogledajte u video prilogu gore.
Sagovornik: Darko Subić, stočar iz sela Jaša Tomić
Kad mladi imaju ovako pesimistično mišeljenje, kako ćemo mi napred ići, pojma nemam! Svestan je da nema računice, ostaje da preživljava zbog tradicije i kud to sve vodi. Nažalost sve je manje onih koji se opredeljuju za poljoprivredu, jer koa što mladić reče, nema od odmora, nema penzije i od svog rada na krajuti ostane razmišljanje kako ćeš zimu da prezimiš i kako ćeš dugove da platiš!