“Kad se vredne ruke slože, sve se može, sve se može” kažu u Udruženju građana Vredni Šumadinci koje je osnovano prošle godine u selu Vlaška kod Mladenovca.
“Sama ideaja o osnovanju udruženja potekla je od nas, meštana Vlaške. Svaka od nas se kući bavi nekom domaćom radinosti, a od svega toga ima i viškova. Zašto to ne iskoristiti i na taj način malo dopuniti kućni budžet. Sve su to domaći proizvodi. Žene na selu svašta nešto prave, zašto to ne ponuditi tržištu.” – kaže Jelena Ilić, predsednica Udruženja Vredni Šumadinci.
A “to nešto” je zaista svašta. Reč je o domaćim proizvodima kućne radinosti koja je deo naše, seoske tradicije. Svaki član udruženja doprinosi sa nekim svojim radom, počev od zimnice, ajvara, domaćih džemova, sokova, pa sve do ručnih radova za čiju izradu su potrebne vešte ruke i ljubav pre svega, kaže Ljiljana Vasiljević koja se heklanjem i pletenjem bavi decenijama unazad, a sve sa ciljem da ovaj stari zanat sačuva od zaborava.
“To je od davnina, od moje bake i majke sam učila. Još od 80-tih se bavim ovim, to volim da radim, to me opušta. Inače, ja sam oduševljena što je Udruženje osnovano. Nešto se dešava, družimo se, ručni radovi se sve više cene.” – kaže Ljiljana.
BAKINA KUHINJA JE UVEK NAJTRAŽENIJA
A ljudi su posebno zainteresovani za domaću hranu proizvedenu po tradicionalnim receptima, a toga kod Vrednih Šumadinaca svakako ne manjka. Gospođa Mirjana na primer, pravi na daleko poznat ajvar, te se svake godine traži tegla više. Recept ne krije, jer je najvažnije u teglu spakovati prirodu.
“Ja se bavim poljoprivredom, stočarstvom, povrtarstvom. A pravim zimnicu, ajvar, zatim slatko od malina, jer imam svoje maline. Mnogo je bolje prodati gotov proizvod, nego sirovinu. A ništa lepše nema od zdrave hrane. Kupci sve više cene domaću hranu.” – smatra Mirjana.
A ovim vrednim šumadinkama priključio se i Slobodan Obrenović koji u selu Vlaška ima plantažu aronije koju prerađuje u sokove, džemove, likere, rakije itd. Osnivanje Udruženja smatra ispravnim korakom, a najvažnije je to što svi imaju zajednički cilj, a to je tržištu ponuditi domaće, zdrave proizvode.
“Ovo je jedna super ideja. Širimo tradiciju, promovišemo domaću hranu, zato sam se priključio Udruženju. Dodao bih samo to da moramo da sačuvamo bakinu kuhinju, jer niko se nigde lepše nije najeo nego kod svoje bake.” – ističe Slobodan.
Sa ovom konstatacijom ćemo se u potpunosti složiti, a s obzirom na to da smo imali priliku probati sve ove delicije, možemo i potvrditi da je zaista reč o “bakinoj kuhinji”. Udruženje trenutno broji 20-ak članova koji su puni elana, te im ambicija i planova svakako ne manjka.
ŠKOLA JAHANJA U SELU VLAŠKA
Za kraj smo ostavili najmlađeg člana Udruženja Vredni Šumadinci. To je osamnaestogodišnji Novak Radojković koji je pravi zaljubljenik u konje, a iz te ljubavi nastala je i ova školica jahanja.
“Oduvek volim konje, za njima trčim još od malih nogu. Volim i decu, volim da prenosim znanje. Na prvom času polaznike upoznajem sa konjima, sa opremom, pa onda redom, polako. Što se planova tiče, pa voleo bih da imam jednu ozbiljnu školu jahanja sa 10-12 konja.” – kaže Novak.
Kada savladate poligon, Novak vas vodi u rekreativno jahanje u prirodi. A za kraj da dodamo da Udruženje Vrednih Šumadinaca zaista ima šta da ponudi, pa izvolite, javite im se i uživajte u svemu onome što jedno šumadijsko selo ima da ponudi.