Podaci iz 2015. godine govore da se organska proizvodnja u Srbiji tada odvijala na nešto manje od 15.300 hektara. A ta brojka govori da su se ukupne površine u odnosu na 2014. godinu uvećale za 60, 25%. Međutim organska proizvodnja od ukupnog broja obradivih površina u našoj zemlji zauzima tek 0,44%.
„2008. godine kada je startovala Serbia Organica bilo je 300, sada imamo 2.436 domaćinstava. Ono što bi trebalo da promenimo, i nad čime bi trebalo da se zamislimo, jeste da se 75% tih domaćinstava nalazi u Vojvodini, a koja ima druge resurse pokrivene poljoprivredom. Ima velike površine zemljišta, ali velikih organskih proizođača nema. Na primer, IPARD će nagrađivati novcem one koji imaju više od dvadeset hektara, pa na dalje. A to znači one koji se udruže, što je veliki problem, jer niko neće da se udruži“ – kaže prof. dr Ljubinko Jovanović, dekan Fakulteta ekološke poljoprivrede.
Vojvodina prednjači u organskoj proizvodnji
Vojvodina se izdvaja kao region koji ima najviše površina pod organskom proizvodnjom sa nešto više od 10.000 hektara prema podacima iz 2015. godine, ali ovaj trend se nastavlja i dalje. Organska proizvodnja u Vojvodini predstavlja oko 76% ukupne proizvodnje u Srbiji.
„To je sada najrentabilnija proizvodnja, ima porast od 13% na svetskom nivou. Možda i više, zavisno od zemlje do zemlje. Imamo 646.000 domaćinstava u Srbiji čiji je prosek oko 3-4 hektara, nešto je manji u Srbiji, a veći u Vojvodini. To su idealne parcele za rad sa organskom proizvodnjom“ – kaže prof. dr Ljubinko Jovanović.
Najveća potražnja u velikim gradovima
Kada govorimo o domaćem tržištu najveća potražnja za organskim proizvodima je u velikim gradovima, na čije pijace i velike markete naši proizvođači uglavnom i plasiraju svoju robu. Kada govorimo o izvozu, iako statistički beležimo ogroman rast od čak 75% više izvoza u 2015. nego u godini pre, to ne znači da smo spremni i da imamo dovoljne količine za izvoz.
„Ljudi neće da se udružuju. Drugi problem je da centralna Srbija, koja je izvanredna sa organskom proizvodnjom, koja je čista, vode joj nisu zagađene, potom južna i istočna Srbija, one su polu prazne. Tamo su uslovi za voćarstvo, za povrtarstvo, vode u izobilju, sve je zdravo. Ono šta nema tamo su ljudi i organizacije, to je ono što fali“ – rekao je prof.dr Ljubinko Jovanović.
Edukacija
Sami organski proizvođači uz tekuće probleme vezane za samu proizvodnju izdvajaju i potrebu za edukacijom u ovoj oblasti. Edukacija je potrebna i proizvođačima i potrošačima, ali se čini da programi koji se sprovode daju efekta, ali ne u onoj meri u kojoj bi to trebalo da bude.
„Imamo nekoliko instituta i nekoliko univerziteta iz oblasti poljoprivrede koji su svi uključeni u edukaciju. Pretežno se edukacije drže oko velikih gradova. To sa jedne strane ima jednu dobru osobinu, target za veliku proizvodnju je grad. To znači do 100 km od centra grada. Taj krug treba da se napravi i tu treba da budu glavni proizvođači. Podizanje svesti građana o zdravlju i zdravoj hrani.“
„U Austriji je to 70%, oni nemaju nikakav problem sa plasiranjem robe, jer ljudi hoće da kupuju. Oni sada imaju farmersku proizvodnju koja nije sertifikovana ali ne koriste pesticide, koriste principe organske proizvodnje. Znači mi moramo da obrazujemo naše ljude, bez obzira što imamo puno NVO organizacija koje to rade, ali efekat se još uvek ne vidi“ – kaže prof. dr Ljubinko Jovanović.
Karakteristike domaćih organskih domaćinstava prema organskoj poljoprivredi kažu da su u Vojvodini to porodična gazdinstva sa povrtarskom proizvodnjom. U ostatku Srbije su to uglavnom mešovita gazdinstva sa stokom u konvencionalnoj, a voćem i povrćem u organskoj proizvodnji.
