Iako će prinosi pojedinih ratarskih kultura biti nešto manji nego lane, ova godina će sa aspekta cena, po svemu sudeći, biti izdašna za domaće ratare – kažu nadležni, a istog su mišljenja i ratari na terenu. Manjem rodu, ali dobroj računici, nada se i naš domaćin, Zdravko Klašnja iz Kucure, koji na oko 50 hektara gaji kukuruz, pšenicu i suncokret. Prosečni prinosi kukuruza su mu oko 13 tona po hektaru, ali, prema prvim procenama, ove godine će to biti znatno manje.Tamošnji ratari zadovoljni su ovogodišnjim cenama suncokreta i pšenice i ocenjuju godinu kao solidnu.
Ukrupnjavanje parcela neminovnost
Ne žali se Zdravko ni na prethodnih 25 godina, koliko se ozbiljnije bavi poljoprivredom. Još dok je bio zaposlen, najpre u Ministarstvu odbrane, a potom i u Sektoru za vanredne situacije MUP-a, uspevao je, kako kaže, da balansira između dva posla. Poljoprivreda mu je uvek bila zlatna rezerva, i trudio se da nastavi kontinuitet porodičnog gazdinstva, ukrupnjavajući ga, iz godine u godinu.
Oni su na vreme shvatili da je povećanje kapaciteta neminovnost, dok su se mnoge tamošnje porodice odlučile da nastave gazdovanje na manjim, nasleđenim imanjima. Prema Zdravkovom mišljenju, glavni razlog stagniranja u proizvodnji mnogih meštana je nedovoljna informisanost ili nezainteresovanost za brojne konkurse nadležnog Ministarstva. Porodica Klašnja koristila je sredstva iz IPARD programa za nabavku traktora i planiraju ponovo da apliciraju, a mnogi koje poznaju su odustali nakon prve prepreke.

Svestranost imperativ opstanka
Zdravku, iako je u penziji, ne manjka upornosti i poslovne vitalnosti. Trudi se da ide u korak sa savremenim tendencijama u ratarskoj proizvodnji, jer je svestan činjenice da se današnji uspeh bazira na svestranosti.
Današnji poljoprivrednik treba da poseduje elementarno znanje o mehanizaciji, obradi zemljišta, hemijskoj zaštiti, ali i da poseduje veštine komunikacije i da imaju sluha za biznis.
U Kucuri je nedovoljan broj stručnih i obučenih ljudi za rad na savremenim kombajnima, a sve je manje i druge radne snage u selu, što će se, za par godina, neminovno odraziti na poslovanje određenog broja domaćina u Kucuri. Srećna je, kaže Zdravko, okolnost što su se njegov sin i snaja, nakon završenih fakulteta, vratili u selo, i žele da nastave porodičnu tradiciju.











