Budućnost ovčarstva u južnom Banatu

0
332

Neda Adam, iz banatskog sela Uzdin, uspešno se bavi ovčarstvom već punih 30 godina. U ovom poslu, kao i u životu, bilo je uspona i padova, ali je iz velike ljubavi prema ovčarstvu uspeo da opstane kroz dugi niz godina, uvećavajući svoje matično stado. Tradicionalno za južni Banat, rasa cigaja je bila izbor broj 1. U ovom i okolnim selima svako domaćinstvo, koje se bavi ovčarstvom, uzgaja baš ovu rasu . Cigaja je zanimljiva ovčarima sa aspekta niskih troškova, jer je skoro cele godine na slobodnoj ispaši šetajući po prostranim banatskim pašnjacima.

Adama Asorbital 1120x180

U Uzdinu je nekada bilo 13.000 ovaca, u period koji obuhvata 70-te I 80-te godine prošlog veka. Danas je slika znatno drugačija, pa tek nekoliko domaćinstava drži ovce na svojim pašnjacima. Iako naš sagovornik uspeva da se održi u ovom poslu sa preko 300 ovaca koliko je trenutno u njegovom stadu, za druge domaćine to nije bio slučaj, pa su morali da rasprodaju stada. U Uzdinu i okolini, na žalost, nema neke veće zadruge koja bi okupila oko sebe ovčare ovoga kraja. Udruživanje bi im pomoglo ne samo u pogledu subvencija, već i plasmana mesa, mleka i sireva.

PROČITAJTE I...  Održan prvi Dan ovčarstva u Kragujevcu

Do subvencija se teško dolazi, jer rasni sastav nije čist, pa ovčari često budu odbijeni za novac koji im sleduje od države.

Galenika Talisman Skaut 1120x85

ISPAŠA-UŠTEDA

Veći deo godine ovce su puštene na slobodnu ispašu, čime se stvaraju značajne uštede. Cigaja je rasa otporna na mnoge bolesti I veoma je zahvalna za uzgoj, pa su I troškovi lečenja svedeni na minimum. Ovce se uglavnom jagnje tokom zimskih meseci dok su u staji, tako da I daj deo ide na ruku ovčarima.

Organizovanog otkupa mesa I mleka nema, pa su ovčari prinuđeni da se sami snalaze kako znaju I umeju.

1120x180px

Vunu više niko ne traži I ona se baca. Nekada su se od ovčijeg runa prodavali najkvalitetniji džemperi od vune, koje je danas zamenila čista sintetika.

Posao pastira nije nimalo lak. Dnevno se sa ovcama prelazi preko 10 kilometara, a opasnosti poput šakala I drugih divljih životinja, koje vrebaju stada, redovno prete. Danas se retko može naći dobar I pouzdan čobanin, jer niko više ne želi da radi ovaj posao. Čuvar ovaca koga smo zatekli na pašnjaku, kaže da mu posao ne pada teško.

Adama Soratel 1120x1080
Prethodni tekstVažnost adekvatnih objekata i opreme za goveda
Sledeći tekstŠta je KARENCA i zašto je bitna pri upotrebi preparata za zaštitu bilja

POSTAVI KOMENTAR

Unesite komentar
Unesite Vaše ime