Zimski luk-aljma u baštama se gaji kao višegodišnja biljka, daje mnoštvo strukova i lako se razmnožava. Ima blaži ukus i miris od crnog luka i veoma je zdrav.
Aljma ili zimski luk dosta podseća na crni luk, ali ima nešto blaži miris i ukus i ne formira krupne glavice. Ovo je luk koji raste u bokorima. Izrazito je tolerantan na velike temperaturne razlike, a posebno dobro podnosi niske temperature. U prilog tome govori i njegovo poreklo. Naime, aljma potiče iz Sibira, a u prirodi kao divlji luk raste oko Bajkalskog jezera, kao trajnica, odnosno, višegodišnja biljka.
Aljma u zemlji pravi bokor iz 3-10 jako izduženih glavica luka. Iznad zemlje izdiže se mnogo cevastog lišća odnosno „peruški“ do visine 45 cm.

Može da se konzumira kao mladi luk, a s jeseni lažna lukovica. Takođe, može da se bere u različitim fazama rasta. U prvoj godini se reže samo lišće i to u nekoliko navrata, samo treba voditi računa da se ne povrede novi izbojci. Iz starih busenova prvi stiže na berbu kao mladi luk. Nakon što sazri, jako se dobro čuva u suvom stanju i neće da proklija i godinu dana. U drugoj i sledećim godinama pojavljuje se cvet, pa se obično u drugoj godini čupa ceo bokor. Ipak, baštovani koji žele da sačuvaju seme, puštaju biljke da cvetaju.
Uslovi za uzgoj, setva i sadnja
Aljma voli tople i osunčane bašte. Zemlja treba da bude plodna, ilovačasta i dobro rastresita. Prema nekim autorima, ovaj luk obožava ovčije i kozje stajsko đubrivo.
U zatvorenom prostoru seme se najranije seje u aprilu, pa se presađuje na otvoreno 6 nedelja kasnije. Na otvorenom se seje od proleća do početka jeseni, u plitke redove, 3-4 semenke na svakih 5 cm, dok je razmak između redova 25 cm. Zatim se rasađuje u kućice 25-25 cm. Kada se formiraju bokori, mogu da se razdele i opet da se posade mlađi, spoljni delovi bokora.
Za konzumaciju mladog luka bokori se vade kada imaju visinu 15-ak cm, što je nekih 40 dana od setve ili, kasnije, kada dostigne visinu od 30 cm, što je nakon 60-80 dana od setve.
Za rod narednog proleća, seme treba posejati krajem leta i presadite biljke početkom jeseni. Seje se u kućice 25 x 25 cm, a na berbu dolazi za 3-4 meseca.
Razmnožava se i lukovicama. Nakon što se izvadi iz zemlje, aljmu treba dobro prosušiti, kako bi lukovice mogle ponovo da se sade. Svaka daje po 5-10 strukova, a zasecanjem vrha do polovine dužine, možete da duplirate broj strukova. Sadi se od jula do avgusta na 25 cm rastojanje između biljaka i isto toliko između redova. Pre sadnje, sa lukovica treba da se odseku žilice sve do same bradavice. Nakon sadnje zemlju treba malčirati, odnosno prekriti slamom. Luk niče za 10-15 dana.
U drugoj godini, aljma pravi cvetonosno stablo, sa poluokruglom cvasti. Seme je crno i sitnije od semena crnog luka.
Aljma je otpornija na bolesti i štetočine od crnog luka, ali može imati probleme sa tripsima, nematodima, plamenjačom.
Sorte
- crvena čvrsta aljma (lukovice su pokrivene do polovine struka crvenkastom ljuskom)
- bela aljma – ona je manje ljuta, ukusnija od crvene, ali je i osetljivija na zimu.
Aljma i zdravlje
Listovi su bogati vitaminom C i beta karotenom, a cela biljka je bogata kalijumom, gvožđem, cinkom…
Aljma je izuzetno korisna za zdravlje zahvaljujući sposobnosti da podstiče rad imunog sistema, pospešuje rad unutrašnjih organa, a koristi se i u svrhe prevencije kardiovaskularnih poremećaja.
Preuzimanje teksta je dozvoljeno samo uz navođenje našeg portala kao linkovanog izvora.
Moja majka ima aljmu vec nekoliko decenija u vinogradu .Ovaj luk svake jeseni na vrhovima obrazuje male lukovice i njih poklanja prijateljima kojima od srca preporucuje da imaju u svom povrtnjaku. Aljma je veoma otporan luk koji nas obraduje svakog proleca. Djubrimo ga organskim peletiranim djubrivom,jednom godisnje okopamo i to je sve. Kriticna je bila 2014.god. Posle onih silnih kisa,Aljma je propala iako je vinograd pod nagibom. Sreca da sam sacuvala seme (tj.male lukovice sa vrhova)od predhodne godine i opet smo je obnovili.