U porodici Zlokolica u Žablju tradicionalna poljoprivredna proizvodnja živi već generacijama. Naš domaćin, Slavimir Zlokolica kaže da, otkad zna za sebe, zna i za poljoprivredu. Njome su se bavili i njegov otac i deda i tako unazad generacijama. I on je ostao veran poljoprivredi i to pretežno stočarstvu. Najponosniji je na tradiciju i uzgoj safolk ovaca i dalje aktuelna.
Kako je tokom godina unazad bilo ukrštanja rasa ovaca, Slavimir kaže da sada teži čistoj i kvalitetnoj rasi safolka.
Na ispaši naš domaćin ima 40 grla ovaca dok na gazdinstvu drži još oko 30-tak. Za njega je, kao i za većinu stočara, ovo bila teška godina za odhraniti sva grla, pogotovo što je pašnjaka sve manje.
„To je problematika u Vojvodini, ja verujem da u Srbiji nema tih problema. Nema čak ni u Banatu jer tamo ima mnogo više pašnjaka nego ovde u Bačkoj. To verovatno diktira i kvalitet zemljišta, gde će biti livada, pašnjak ili ribnjak. U ostatku Srbije se sve više zemljišta pretvara u pašnjake, posebno u višim krajevima. Mislim da su cene tih poljoprivrednih proizvoda one koje diktiraju da li će se neko baviti uzgajanjem ili ne tj. da li ima računa.“ – napominje Slavimir.
Kada je reč o cenama ovčijeg mesa i proizvoda Slavimir kaže da je tržište u našoj zemlji jako promenljivo i neizvesno.
„Manje – više svi smo spali na nakupce, pogotovo u ostatku Srbije. Mi ovde još imamo par velikih klanica koje mogu da otkupe neku veću količinu, ali je to sve sezonski. Ovde jagnje ima pravu i dobru cenu do Đurđevdana, kada on prođe, i cene idu dole do 30%. Jagnje ako preraste 35kg cena ide još više dole, odmah ga ne zovu jagnje već šilježe. Da ima nekog kontinuiteta u kupovini, u utovaru onda se ne bi ta problematika pojavljivala.“ – kaže naš domaćin.
Bez dobrih pašnjaka nema ni stočarstva
Ipak, kao stari proizvođač, naš domaćin još uvek pronalazi svoju računicu u bavljenju ovčarstvom i nema nameru da odustane. To međutim nije slučaj i sa govedarstvom koje takođe nosi njegovu poljoprivrednu proizvodnju.
„Imam krava koje su na pašnjaku i žive u sistemu krava – tele, to bi bila neka osnovna proizvodnja, mada smo u zadnje vreme i to smanjili jer se smanjuju pašnjaci, zaorava se na sve strane, prave se ribnjaci i senokosi se uništavaju. Ima ovih velikih agro biznismena koji rade na veliko, tako da, za nas male, ima sve manje i manje mesta. Krava na pašnjaku imam 30-tak i nekoliko junadi na gazdinstvu, sveli smo sve na manju meru i mislim da ćemo vremenom to polako i ukinuti“ – kaže Slavimir.
I kada se sve uzme u obzir naš proizvođač kaže da uvek može biti gore. On je zadovoljan očuvanjem svoje proizvodnje uprkos okolnostima koje proizvođačima poslednjih godina ne idu na ruku. I kad je ovčarstvo, i kad je govedarstvo u pitanju, voleo bi da sačuva ovo što trenutno ima.
„Mene zanima da očuvam ovo što imam jer, koliko vidim, neke stvari se tu drastično ne mogu ni rešiti ni promeniti. Da ovo pašnjaka što ima ostane, da se on ne načne, da ne krene da se zaorava, ja bih eto bio zadovoljan i sa tim. Što se tiče cene, one su takve kakve jesu, ako krene možda taj kineski izvoz možda će tu onda biti nešto bolje ali i to ćemo videti“ – naglašava naš domaćin. A ako se to i ne dogodi ipak će nastaviti, koliko može i dokle može, kao manje – više, i svi ostali u ovom delu Vojvodine.
Opširnije pogledati u prilogu.