Kada krenete putem Vojvodine, svakakve poljoprivredne proizvodnje ima. I to nije novost. Uvek ćete naići na ratare, povrtare, voćare, stočare i pčelare i svakojake proizvodnje koje se u ovom delu Srbije uglavnom prenose generacijski, sa očeva na sinove, pa dalje na njihove sinove. I mnoge smo priče već ispričali u našoj emisiji, čak i preneli na neke nove generacije.
U čuruškoj porodici Radišić, ratarstvo i stočarstvo jedna je od takvih priča. Nosilac današnje proizvodnje je sin Petar. Na oko 100 hektara gaji pšenicu, kukuruz, soju i lucerku koje dalje izdvaja i za sopstvenu stočarsku proizvodnju.
Zaokružena proizvodnja
Tokom godina, ova porodica je od ratarstva pa preko stočarstva, zaokružila svoju proizvodnju sa kvalitetnom proizvodnjom sira od kravljeg mleka, koja međutim, kaže Petar, ne počinje ovde. Ona počinje upravo na njivi, gde se, odabirom najkvalitetnijeg, hemijski netretiranog kukuruza, obezbeđuje hrana za njihove krave.
Ali Petar Radišić iz Čuruga, nije naš današnji domaćin. Kroz carstvo tradicionalne proizvodnje najkvalitetnijeg vojvođanskog sira, provela nas je njegova supruga Zorica koja je farmaceutski beli mantil, zamenila takođe belim, ali malo drugačijim.
Zoričina priča, kao i priča snajki porodice Radišić unazad nekoliko generacija, upravo je ono što ovu proizvodnju i čini posebnom. Od početka, do danas, svaka žena koja je vodila ovo gazdinstvo, prvobitnom receptu domaćeg sira dala je svoj doprinos.
Od tradicionalne proizvodnje do najsavremenije tehnologije
Na gazdinstvu Radišić uvek ima od 15 do 20 muznih krava koje u proseku daju oko 400 litara mleka dnevno. Od nekadašnje tradicionalne proizvodnje mleka i sira, danas kroz gotovo najsavremeniji sistem za mužu i otpremanje, mleko odmah odlazi na preradu.
Od najjednostavnijih sireva, na početku, do savremenih trendova u proizvodnji danas, Zorica kaže da ova proizvodnja ostavlja dosta prostora kreativnosti kako po pitanju tehnologije, tako i po pitanju ukusa. S obzirom na to da je reč o tržištu Vojvodine, neke vrste sireva ipak, još se ne daju svrgnuti sa trona po pitanju potrošnje.
Kvalitet i odgovornost
Zorica kaže da između posla farmaceutskog tehničara i danas proizvođača sireva, nema mnogo razlike. I jedno i drugo zahtevaju čist kvalitet i veliku odgovornost. Njena porodica od početka proizvodnje do danas, upravo od tih principa nikada nije odustala. Zato istinski uživa u tome što radi i veruje u posao koji nalazi put do onih koji to znaju da cene.
Na tržištu, nažalost, kaže Zorica, danas ima svega. Kvalitet neretko pobija mogućnost potrošača, pa zbog toga porodica Radišić ne žali i kada svoje proizvode ponekad mora prodavati i ispod cene svog uloženog truda i rada, sve dok i drugi poštuju procese koje ova tehnologija proizvodnje zahteva. Voleli bi da prošire i obogate proizvodnju novim vrstama sireva, ali da u toj ponudi zadrže i one tradicionalne, po receptima prvih žena porodice Radišić koje su ovu lepu priču davno i započele.
Opširnije pogledati u prilogu.
