O tome koliko se zapravo klimatske promene u našoj zemlji brzo menjaju, najbolje je pitati proizvođače rasada. Koliko rano proizvođači povrća na primer počnu tražiti rasade, toliko ćemo negde i znati koliko zime ponekad i nema i koliko zemlja već traži novu sadnju. O tome kako izgleda proizvodnja povrtarskog rasada i zašto je ona isplativija danas od same prozvodnje povrća, pitali smo višedecenijskog proizvođača Bobana Lazarevića iz sela Vrba kod Kraljeva.
Boban je profesor u Poljoprivrednoj školi i struka i praktika su se vremenom uskladile kaže. Ali nije to odmah bilo ovako kako danas izgleda.
Kako je najpre krenuo sa proizvodnjom povrća, Boban je kaže počeo sa dva manja i osam većih plastenika. Sve to je u potpunosti preorijentisano na proizvodnju rasada paprike, paradajza, krastavaca i drugih povrtarskih kultura i danas se prostire na šest velikih i jedan mali plastenik, sa tendencijom proširenja svake godine. A kako je odabrao kulture čije će rasade i proizvoditi?
„Postoji svega nekoliko kultura koje se traže i mi smo se preorijentisali na to s tim što smo se bazirali na proizvodnju rasada povrća za ranu povrtarsku proizvodnju u zaštićenom prostoru jer smatramo da je tu dobit veća, jer sve više ljudi ima taj veći ili manji zaštićen prostor i sve je veća dobit u toj ranoj proizvodnji.“ – kaže nam naš domaćin.
Od prošle godine, naš proizvođač kaže da se sve više traže i rasadi lubenica. I to je novina i u njegovoj proizvodnji. Sve te kulture i vreme dospeća njihovog rasada, zahtevaju i prostor i podlogu i temperaturu i ostale dodatne uslove koje jedna proizvodnja rasada zahteva. Zato je naš proizvođač tokom godina bio praktičan i gotovo sve što smo videli, sam je napravio, ne bi li sebi olakšao proizvodnju. Tu je otuda i komora za naklijavanje.
Rasad Bobana Lazarevića uglavnom odlazi velikim i proverenim proizvođačima, jer je u početku kaže bilo dosta teško naplatiti proizvode. Ono što je takođe drugačije u odnosu na početke, naš domaćin kaže jeste sve ranija potražnja za rasadom ranih povrtarskih kultura, što je direktan pokazatelj promena klime.
To su prepoznale i kompanije koje takođe proizvode rasad i problematika po ovu proizvodnju mogla bi da bude u nemugućnosti manjih proizvođača da isprate razvoj tehnologije za proizvodnju sve ranijeg rasada.
Dok poslednjih šest godina cena rasada stagnira, cene repromaterijala skaču. Dobit je stoga u stalnom opadanju, te je i to jedan od razloga zašto se proizvodnja mora proširivati. Boban se kaže trudi na sve načine da na tom putu izgradi sve što može uštedeti energiju, nadomestiti ponekad nedostatak radne snage i svega ostalog što može da zakoči proizvodnju. Ali ne odustaje.
Opširnije pogledati u prilogu.
