Mladi ali uporan i ambiciozan poljoprivrednik iz Hrtkovaca, Igor Nemet, inače tehničar zaštite životne sredine, sa kojim smo početkom juna obišli njegove zasade krastavaca, kaže da ne pamti ovako nepovoljnu godinu za proizvođače tog povrća. Navikli su se već sremski povrtari na nepovoljne vremenske prilike. Kaže Igor da su Hrtkovci, poslednjih godina prvi na listi najsušnijih sela u Srbiji pa bi se izreka „kruži kao kiša oko Kragujevca“ slobodno mogla primeniti i na njihovo selo.
I nisu samo sunce, kiša i grad razlozi zbog kojih ovaj mladi domaćin sa sve manje optimizma gleda na ovu proizvodnju. Muku muče ovih dana i sa najezdom svraka i čvoraka koje su mu desetkovale ovogodišnji rod ali je i cena, koju preprodavci nude za krastavce, više nego nepovoljna, nezadovoljno dodaje Igor.
U njegovom selu, koje je godinama bilo prepoznatljivo po proizvodnji krastavaca, sve je manje domaćina koji se odlučuju za njegovu sadnju. Ukoliko se trend obezvređivanja njihovog rada, kroz nisku, kako on kaže žalosnu cenu od 15 dinara za kilogram ali i nelojalnu konkurenciju iz Bosne i drugih okolnih zemalja, nastavi i on će raskrčiti svoju njivu i posvetiti se nekoj isplativijoj proizvodnji.
Mala dobit, a sve veća ulaganja učinila su, kako nezadovoljno ističe, njegovu proizvodnju nerentabilnom. Srećna je, kaže, okolnost što je, samoinicijativno odlučio da krastavce ne tretira hemijskim sredstvima, što bi mu bio dodatni trošak. Igor Nemet se za organski vid proizvodnje, za koji još nema sertifikat, odlučio i zbog činjenice što se svaki proizvod konzumira i u njegovoj kući.
Kaže da su se za kornišone sorte „ajax“ opredelili, pre svega, zbog visokih prinosa ali i njene dobre tolerancije na sušne periode. Gaje ga na oko 2 jutra zemlje sa kojeg godišnje uspeju da uberu oko 2 vagona tog povrća. Zbog drastičnog pada cene krastavaca na pijacama sav svoj rod prodaje trgovcima pošto roba ne može dugo da stoji, a skladišni prostor, za sada, nemaju.
Ovaj 23-ogodišnji poljoprivrednik, koji je ovih dana najviše angažovan oko berbe krastavaca, osim na nelojalnu konkurenciju, žali se i na nebrigu države za male proizvođače, kojima je to jedini izvor zarade. U tome Igor vidi i razlog, kako kaže, masovnog odlaska mladih sa sela. Rad na njivi jeste mukotrpan posao ali se, kako odlučno dodaje, ni za šta na svetu ne bi menjao za život u gradu jer mu je od svega milije, kako sa ponosom ističe, da sa svojih deset prstiju proizvede hranu za svoju porodicu, a nada se da će doći i povoljnija vremena za domaće povrtare i da će njegov sin nastaviti dedinim i njegovim stopama.
Opširnije pogledati u prilogu.
