Kada je pre nekoliko decenija naš domaćin, Damir Đanić iz Bačkog Monoštora, kao dete uz oca obilazio ribnjake, već tada je znao da će mu uzgoj ribe biti životni poziv do penzije. Dok čamcem plovimo po jezeru ribnjaka, pokušali smo da razotkrijemo makar neke od alaskih tajni, ali i da saznamo da li je ta stočarska grana još uvek perspektivna, kao ranijih godina.
Ovaj poznati alas kaže da i uzgoj ribe, kao i drugi poljoprivredni poslovi, imaju brojne prednosti ali nose i velike rizike. Početni entuzijazam ga je nakratko napustio početkom prošle godine, zbog nepredvidive bolesti riba, koja mu je desetkovala prinose.
Život u skladu sa prirodom
Entuzijazam i dečačka žar za ribarstvom nije ga napuštao ni kada se samostalno upustio u tu poslovnu avanturu, pre 6 godina. Pokušava da privoli i svoju decu za bavljenje tim poslom. Voleo bi da se „Ribarska tajna“ jednoga dana razvije u ozbiljan porodični posao. Ribnjak „Ribarska tajna“ savršeno se uklopio u ambijent Prirodnog rezervata prirode „Gornje Podunavlje“. Prilikom osmišljavanja celokupnog koncepta proizvodnje nijednog trenutka nije isključivao prisustvo drugih životinja u okruženju.
Ribokradice „potapaju“ ribnjake po Vojvodini
Uprkos činjenici da tokom celog dana neko od radnika dežura oko ribnjaka, Damir je, zbog sve učestalijih krađa, morao da postavi i video nadzor. Nesavesni pojedinci, pod okriljem noći, organizovano haraju po vojvođanskim ribnjacima, tvrdi Đanić. Vlasnici ribnjaka su nemoćni, s obzirom na to da ni visoke novčane kazne nisu sprečile ribokradice da nastave sa svojim akcijama. Osigurao je Damir svoj ribnjak i „prirodnim čuvarima“ – ovcama, kozama, kravama, konjima, koji su opasali „Ribarsku tajnu“ i doprinose ekološkoj ravnoteži.
Konstantna borba za očuvanjem ribnjaka
Često su mu proteklih godina ambicije i planovi bili u neskladu sa mogućnostima. Ipak, uspeo je da se otrgne poražavajućoj statistici ugašenih porodičnih ribnjaka. Istekom ugovora o zakupu državnog zemljišta, Damir će ove godine ponovo morati da prisustvuje licitaciji i pokušati da se izbori za očuvanje uloženog truda i novca. Sva dosadašnja ulaganja mogu da „padnu u vodu“ ukoliko se na licitaciji pojavi imućniji zainteresovani privrednik. Optimizam ga još uvek nije napustio i veruje da će nesmetano moći da nastavi sa radom.
Uzgoj ribe je „hleb sa sedam kora“
Za potrebe hranjenja i osnovnog održavanja ribnjaka, Đanić ima dva stalno zaposlena radnika. Oni su mu na raspolaganju samo prvi deo dana. Preostale obaveze pokušava samostalno što uspešnije da sprovede. To nimalo nije lak zadatak. Damir, koji ne zna šta znači imati radno vreme, kaže da se za ribarstvo slobodno može upotrebiti fraza da je reč o „hlebu sa sedam kora“. Zbog manjka kvalitetne radne snage, trudi se da iz sopstvenih sredstava što više mehanizuje proizvodnju. Nedavno je kupio kosačicu jezerske trave, a voleo bi da može da obezbedi i druge neophodne mašine. Ako se tome doda i nelojalna konkurencija, ilegalni ribnjaci sa „crnog tržišta“ i odsustvo ozbiljnijih podsticajnih mera države, postavlja se pitanje isplati li se podizati ribnjake i upuštati se u tu proizvodnju.
Država da favorizuje domaću a ne uvoznu ribu
Naš sagovornik kaže da nema problema sa prodajom i plasmanom proizvedene ribe. Ipak, nezadovoljan je njenom cenom. Smatra da bi država svojim merama trebala da favorizuje domaće proizvođače. To do sada nije činila, te se na domaćem tržištu bolje kotira uvozna riba, lošijeg kvaliteta ali povoljnije cene. Problema nema ni kada je reč o ovogodišnjim prinosima jednogodišnje i dvogodišnje mlađi šarana. Sa oko 23 hektara vodenog ogledala, Đanić i njegovi radnici, uspeće da proizvedu oko 3,5 tone ribe po hektaru. U danu našeg snimanja, uz hranjenje ribe žitaricama i koncentrovanom hranom, obavili su i kontrolu zdravstvenog stanja, koje je zadovoljavajuće, ali i trenutne težine izlovljene ribe, koja u ovoj fazi ne bi trebala da prelazi 300 grama. Nakon zimske hibernacije, sve količine biće otpremljene u obližnji veći ribnjak, čime će im biti zaokružen ciklus proizvodnje.
Damir Đanić – brižljivi čuvar alaskih tajni
Damir kaže da je Bački Monoštor, u letnjim mesecima, idealno da postane turistička meka. Vožnja drvenim brodićima i degustacija ribljeg paprikaša, po kojima su banoštorski alasi poznati i van granica naše zemlje. Iako ima ponude za rad u inostranstvo Damir nam na kraju vožnje čamcem kaže da bi voleo da mu to ostane samo kao opcija koju nikada neće iskoristiti.
