Na oko 300 metara od lekovitih izvora i lečilišta, turisti i putnici namernici Banje Jošanica nadomak Sokobanje, često mogu da čuju huk vodeničnog točka i lupanje čeketala. Taj zvuk već 130 godina neumorno proizvodi jedina preostala vodenica potočara u tom malom selu. Preostalih 36 odavno je urušeno i zapušteno.
Vlasnik jedinstvene potočare u Srbiji, koja datira iz 1888. godine, Danijel Lazić kaže da je njihova vodenica svojevremeno izgrađena kao deo porodične kuće. Iz nje se praktično ulazi u kuhinju i ostale prostorije. Naš domaćin veli da poseduje dokument koji svedoči o tome da je vodenica podignuta 1888. godine ali su njegovi preci tvrdili da je ona zapravo izgrađena 60 godina ranije, od pruća. Vodenica je najpre imala 13 vlasnika – ortaka, nastavlja priču o istorijatu, danas još uvek uposlenog mlina.
Posao vodeničara se u porodici Lazić prenosi sa kolena na koleno. Tim poslom bavio se njegov pradeda a, kako ponosno dodaje, nastavio je i on. Generacije Lazića, decenijama su vodile brigu o vodenici. Nije joj sačuvan vizuelni identitet iz 19. veka ali jeste primarna namena. I danas ova vredna porodica njome melje razne vrste žitarica. Podjednako kvalitetno samelje i ječam i kukuruz, a dobijeno brašno se podjednako može koristiti za sve namene.
Starinski način mlevenja
Danijel Lazić je, inače, inženjer poljoprivrede a znanje vodeničara obnovio je kada je ostao bez posla. Još kao dete pomagao je dedi i ocu u vodenici i tako je ispekao zanat. Pitali smo ga da nam objasni kako funkcioniše vodenica njegovih predaka. Šaljivo je dodao da bi i neko od njegovih predaka na naše pitanje odgovorio identično kao i on, u 21. veku s obzirom na to da se brašno melje po istim principima kao nekada.
Voda je glavni pokretač celog mlina, struja se ne koristi ni u jednom segmentu proizvodnje. Za razliku od savremenih mlinova, finalni proizvod, odnosno brašno iz njihovog mlina izlazi nezagrejan.
Objašnjava nam ovaj vodeničar i korak po korak kako radi njegov vremešni mlin. Kaže da se van prostorije nalazi bukva kroz koju prolazi voda, koja pod pritiskom okreće peraje točka, koji je smešten u podnožju kuće. Točak aktivira gornji i donji kamen između kojih padaju zrna žitarica, koja nakon 12 sati trenja postaju kvalitetno i sve traženije brašno, čiju cenu od 120 – 150 dinara za kilogram Danijel nije menjao već dugo. Poslednjih godina njegova vodenica je sve uposlenija jer se, kako primećuje Lazić, ljudi sve više okreću zdravoj ishrani.
Seoski turizam
Danijel i njegova supruga Zorica uspešno se bave i turizmom na selu od 2006. godine, a ove vredne i radne promotere seoskog turizma na svom putu ka uspehu proteklih godina usmeravali su i stručni saradnici Poljoprivredne savetodavne stručne službe u Knjaževcu. Sa ponosom ističu da im je ovaj bračni par odabrano gazdinstvo i u mesecima koje slede intenzivno će raditi na daljem unapređenju zacrtanih ciljeva.
Direktor Poljoprivredne savetodavne stručne službe u Knjaževcu, Dragan Kolčić govoreći o toj saradnji navodi da je Danijel ujedno i član Udruženja vodeničara u Aleksincu i jedan je od najaktivnijih boraca za očuvanjem i unapređenjem vodeničarstva kod nas. Kolčić dalje kaže da sa zadovoljstvom preporučuje svojim poslovnim partnerima i prijateljima da posete etno kuću bračnog para Lazić jer će ih nesumnjivo dočekati u maniru starih srpskih domaćina, u šta se i naša ekipa uverila.
Borba protiv pomodarstva i povratak prirodi
Ovaj agroekonomista dodaje da je jedan od prioritetnih zadataka stručnih saradnika na terenu animiranje poljoprivrednika na korišćenje raznih subvencija države ali i izrade biznis planova, kako bi svoju proizvodnju na što efikasniji način prilagodili sve rigoroznijim tržišnim uslovima.
Brinu Lazići o vodenici ali i o gostima koji često svraćaju u njihovo etno domaćinstvo, ušuškano u sokobanjskoj kotlini. Uz gotovo zaboravljena, tradicionalna jela koja priprema njegova supruga Zorica, iz Banje Jošanice ne odlaze ni bez integralnog brašna samlevenog u starinskom mlinu. Kapacitet starog mlina je, razumljivo, ograničen ali je zato, kako ponosno ističe, kvalitet na zavidnom nivou.
Neće se, odlučno dodaje ovaj svojevrsni vitez-čuvar tradicije u jugoistočnoj Srbiji, menjati ni jasan kurs koji su supruga i on zauzeli, a to su borba protiv pomodarstva u svim segmentima i povratak prirodi i zdravom načinu života.
Opširnije pogledati u prilogu.
