Analiza zemlje – imperativ uspešne proizvodnje u Hrvatskoj
Zemlja je osnova svake poljoprivrede. Nema domaćina koji neće potvrditi da je uspeh u poljoprivredi ljubav prema zemlji. A to znači da se ona mora i negovati. Već duže vreme se pominje da je neophodno raditi analizu zemljišta. U Hrvatskoj se,kako smo čuli od tamošnjih ratara, ona radi redovno i kako su nam preneli proizvođači su jedinstvenog stava da je pravilna analiza zemljišta imperativ uspešne ratarske proizvodnje u današnjim nepovoljnim klimatskim uslovima.
Među njima je i Franjo Čolakovac, proizvođač iz Gradišta. On smatra da je analiza zemljišta polazna tačka u proizvodnji svakog ratara uz napomenu da je on radi svake druge godine. Rezultati analize su mu, kaže, orijentir prilikom đubrenja samog zemljišta. Najbolji pokazatelj neophodnosti analize zemljišta jesu dobri prinosi, te stoga Jovo Bojanić iz Bijelog Broda, nijednog trenutka nije imao dilemu treba li je raditi. Pored toga, i sama Hrvatska je svim zakupcima državnog zemljišta, što je i naš sagovornik, postavila kao zahtev da se mora vršiti analiza. Analize, kako kaže Jovo, subvencioniše njihova opština tako da izgovori pojedinih proizvođača da su one skupe nisu opravdani. Stjepan Knežević iz Gundinaca proveru kvaliteta radi svake dve do tri godine i smatra da su one bitne ali su, ranijih godina, među tamošnjim ratarima, postojale određene skepse u pogledu tačnosti rezultata pa je bilo i malo lutanja u proizvodnji. I Đorđe Runjanin, proizvođač iz Gaboša je mišljenja da su analize korisna stvar ali da ih on, zbog usitnjenosti parcela radi na svega 3-4 parcele.
Ono što ostaje nedorečeno jeste da li su ušteda, pametno investiranje ili pomoć države dovele do toga da u komšiluku zemljište bude podvrgnuto kontroli. Iz iskustava naših sagovornika možemo da izvučemo nedvosmisleni zaključak da analiza nije skupa jer štedi novac. Međutim, ono što još neko vreme proizvođači u Srbiji neće moći da koriste, jesu subvencije države na analizu zemljišta. Kada će se to promeniti, vreme će pokazati. Do tada nam ostaje da verujemo, da svi poljoprivrednici svojoj zemlji pružaju baš onoliko ljubavi koliko joj je potrebno.
