Pčelarstvo i njena budućnost leži u pčelarskim sekcijama i školicama. Ako znanje ne prenesemo na najmlađe, kao da nismo ni živeli – smatra jedan od najpoznatijih pčelara iz Bačkog Monoštora, Ivica Periškić. Svesni činjenice da bez novih mladih pčelara nema ni opstanka pčelarstva, za koje to selo u Prirodnom rezervatu „Gornje Podunavlje“ ima odlične preduslove. Logičan korak tamošnjeg Udruženja pčelara, pre 5 godina, bio je osnivanje pčelarske sekcije i školice. Danas „Bodroška pčelica“ broji 33 – oje najmlađih Monoštoraca.
„Gornje Podunavlje“ bogomdano za pčelarstvo
Ivica kaže da ima snažnu potrebu da prenese svo svoje dosadašnje znanje o čudesnom pčelinjem svetu. Kako kaže, ako samo jedno od 33 – oje najmlađih Monoštoraca, uspe da privoli pčelarenju, smatraće to velikim uspehom. Ponosan je na svog đaka, Luku Mrvičina, srednjoškolca, koji svojim vršnjacima takođe pokušava da prenese znanje stečeno u „Bodroškoj pčelici“. Ivica dalje navodi da je to područje na severu Bačke bogomdano za razvoj pčelarstva. Bila bi velika šteta kada se ti potencijali ne bi maksimalno iskoristili.
Sa suprugom Anicom već 28 godina istražuje tajni svet pčela
Svoje prve pčelarske korake, Ivica je napravio uz dedu Ivana, baku Katicu i oca Ivana. Oni su nekoliko decenija vodili gotovo nomadski način života, seleći svoje košnice po pčelinjim pašnjacima stare Jugoslavije. Raduje ga činjenica da je i svoju suprugu Anicu uspeo da privoli tom slatkom zanatu. Već 28 godina zajedno istražuju tajni svet njihovih pčela. Ni u najtežim godinama, poput prošle i ove, nisu odustajali od tog posla. Naoružani su, kako kaže, optimizmom da će naredna biti povoljnija za domaće pčelarstvo.
Neophodna je intenzivnija edukacija potrošača
Falsifikati meda, trovanja pčela, krađe košnica i nelojalna konkurencija prete pčelarstvu, koje je jedan od domaćih izvoznih aduta – pomalo razočarano dodaje Periškić. Ni ćudljiva priroda im ne olakšava posao. Ovaj iskusni pčelar svaki slobodan trenutak koristi da edukuje potrošače, od najmlađih do najstarijih. Prirodno svojstvo meda je kristalizacija. To je ključna rečenica koju su njegovi učenici već usvojili i umeju da prepoznaju pravi od falsifkovanog meda. Imati poverenje u proizvođača, bilo meda, bilo mleka ili povrća, to je najvažnija stvar prilikom kupovine određenog proizvoda, smatra ovaj pčelar.
„Medeni orman“ sa širokom paletom proizvoda
Bračni par Periškić, za bezmalo 3 decenije, uspeo je da stekne poverenje brojnih potrošača koji kupuju njihove medne proizvode, kako sa kućnog praga, tako i na raznim manifestacijama. Svoj „medeni orman“, kako nam uz širok osmeh priča ovaj pčelar, napunili su širokom paletom proizvoda. Teglicama bagremovog, šumskog, livadskog i drugim vrstama meda, preko meda u kombinaciji sa koprivom i semenom od bundeve, do raznih krema i preparata na bazi meda. I sve to iz 100 –tinak tradicionalnih, „monoštorskih košnica“, koje su obišle pašnjake od severa Bačke, preko Fruške gore, do Homoljskih planina. Poverenje potrošača imaju, ali su nepoverljivi kada je reč o trenutnoj ceni meda. Ona je, kako ističe Ivica, nerealna, pre svega zbog nelojalne konkurencije. Prema njegovom mišljenju, država bi, u rešavanju tog problema trebala da donese odlučnije mere.
Apel pčelara nesavesnim voćarima
Ljudski nemar i nesavesni voćari, nenajavljenim hemijskim tretiranjima, ojadili su veliki broj pčelara u zemlji. To se drastično odrazilo na njihove prinose i izazvali veliki pomor pčela širom Vojvodine. I ovom prilikom on ukazuje na neophodnost tesne saradnje pčelara i voćara. Pčele kao oprašivači voćnih vrsta donose podjednaku korist i pčelarima ali i voćarima. Zato je neophodno podizanje svesti i edukacija poljoprivrednika. Rigoroznije sankcije, jedan su od načina, dodaje naš sagovornik.
Bez mladih pčelara, pčelarstvo ne opstaje
Ovaj uzorni bački pčelar ubode pčela, kako kaže, više ni ne broji. Ne broji ni košnice. Smatra da sa trenutnim brojem, sa suprugom može da ostvaruje solidne rezultate. Na dvojicu sinova, kako ističe, trenutno ne mogu da se oslone. Jedan je uhlebljenje pronašao u susednoj Hrvatskoj, dok se drugi posvetio duborezu, zanatu koji lagano odumire. Sve svoje nade ulaže u mlađe naraštaje sa početka priče i veruje da će se brojka od trenutno 15 aktivnih pčelarskih porodica u Bačkom Monoštoru, u godinama koje slede, samo povećavati.
