Stajnjak kao jedan od najstarijih organskih đubriva može da poveća prinos i za 20 odsto. Ratarstvo se naslanja na stočarstvo, pa tako poljoprivrednici koji se bave govedarskom proizvodnjom imaju velike količine stajnjaka koje bi trebalo da budu rasute po njivama, a taj stajnjak u velikoj meri ostaje neiskoriščen.
Stajsko đubrivo (stajnjak) popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta i veoma je značajno u postizanju dobrog prinosa. Stajnjak je organsko đubrivo koje predstavlja smešu čvrstih i tečnih materija koja su podvrgute procesima previranja.
Stajsko đubrivo sastoji se od: vode 75%, suve materije 25%, azota 0,5%, fosfora 0,15%, kalijuma 0,6%. Unosi se pri sadnji drveća i žbunja u sadne jame ili pri osnivanju travnjaka, i cvetnih leja mešajući se sa površinskim slojem zemljišta.
Stajnjak može biti živinski, konjski, ovčiji, svinjski, goveđi, svež ili pregoreli. Svež stajnjak je često korišćen za tople leje u povrtarstvu gde je unošen na dno kako bi razlaganjem oslobodio toplotu koja je korišćena za grejanje supstrata iznad njega.
Goveđi stajnjak sadrži više vode, a manje hranljivih sastojaka, pa se svrstava u hladan stajnjak. Svinjski stajnjak može da bude i topao i hladan, što zavisi od vrste hrane koja se daje životinjama.
Živinski stajnjak je najjači po svom sastavu i sadrži mnogo više hranljivih sastojaka, pa sa njim treba biti posebno oprezan. On je, takođe, vredan izvor mikroelemenata u tragovima: bakra, cinka i molibdena, koji mogu biti deficitarni u određenim tipovima zemljišta. Stajnjak sadrži u sebi mikroorganizme, koji razlažu sastojke zemljišta i čine ih pristupačnim biljci, a utiče i na održavanje toplote u zemljištu upijanjem i zadržavanjem sunčanih zraka. Na taj način zemljište se bolje i ranije zagreva, pa setva može ranije da se obavi. To je posebno od značaja za teška zemljišta, koja se u proleće sporije zagrevaju.
Istraživanje je pokazalo da živinski stajnjak na pašnjacima može dati slične prinose kao konvencionalna, neorganska đubriva.
Korisnost stajnjaka
Benefiti od upotrebe stajnjaka su mnogobrojni, jer on sadrži sve neophodne hranljive materije potrebne biljkama, poboljšava fizičke osobine zemljišta, strukturu i vodno – vazdušni režim, zatim laka zemljišta vezuje, a teška čini rastresitim, povećava snagu držanja vode u zemljištu, vezuje biljna hraniva i time sprečava njihovo ispiranje. Zemljište koje sadrži sve ove osobine, lakše se i jeftinije obrađuje, što je za svakog proizvođača korisno.
Iskoristljivost stajnjaka u mnogome zavisi i od samog tipa i strukture zemljišta. Stručnjaci savetuju da se upotrebi 20 tona po hektaru svake druge-treće godine ili 40 tona po hektaru svake četvrte godine.
